|
RANE PRETVORITI U BISERE Anselm Grün |
|
|
|
Subota, 05 Lipanj 2010 |
|
Anselm Grün RANE PRETVORITI U BISERE 
Liječenje naših rana Svaki čovjek biva u svome životu ranjen. Ranjenosti spadaju u našu životnu povijest. Hoće li nam uspjeti postati zreliji i u sebi pomireniji čovjek, ovisi o našemu odnosu prema ranama. Za svetu Hildegardu iz Bingena umijeće ljudskog postajanja sastoji se u tome da rane pretvorimo u bisere. Kad se pomirim sa svojim ranama, mogu tada u njima otkriti nešto dragocjeno, nešto što čini moju osobnu vrijednost i pokazuje mi moj životni trag. Rana me drži životnim u odnosu na Boga i životnim u odnosu na ljude. Ali dokle god se rana još gnoji, ne može postati biser. Najprije mora zacijeliti. Za zacjeljenjem čeznu mnogi ljudi. Tržište zdravlja naglo raste. Nudi se sve više puteva ozdravljenja. Školska medicina, prirodno liječenje, homeopatija, kineska medicina, indijska medicina, različiti terapeutski smjerovi i ezoterijske ponude bore se za čovjeka koji čezne za ozdravljenjem. U kršćanskoj tradiciji spasonosno se djelovanje pridavalo molitvi i meditaciji i u molitvi se vrlo često iskusilo ozdravljenje. Biblija izvješćuje o ozdravljenjima koja su se dogodila po Isusu i koja se uvijek iznova događaju i u naše dane kad se ljudi s povjerenjem obrate Isusu. Jedan način kršćanske terapije prakticirao se stoljećima čašćenjem četrnaest pomoćnika u nevolji. Sa sobom su donosili svoje rane. Gledali su ih u svjetlu legendi o svecima i u molitvi ih stavljali pred Boga da učini na njima čudo ozdravljenja koje je učinio na svecima. Štovanje pomoćnika u nevolji davalo je ljudima mogućnost da se izlože vlastitim ranama i njima se pozabave. Pomoćnici u nevolji otkrili su njihove rane i pokazali im put ozdravljenja. Za svaku bolest postoji drugi način ozdravljenja. Pomoćnici u nevolji darivali su ljudima povjerenje da je Bog onaj koji ozdravlja. Krist je pravi liječnik tijela i duše, tada kao i danas. Ali on nam ne odnosi bolest tek tako čarolijom. Naprotiv, u legendama pomoćnika u nevolji pokazuje nam kako trebamo postupiti prema ranama. Trebamo ih pogledati i staviti u spasonosnu Božju blizinu. Legende nam često pokazuju konkretne puteve kako ćemo reagirati na svoju glavobolju ili boli u grlu, što nam je činiti pri depresivnu strahu ili sukobima u odnosu i kako se nositi sa iscrpljenošću a kako s afektivnim smetnjama. A pomoćnici u nevolji upućuju nas na tipične teme koje moramo obraditi na našemu putu postajanja, da bi nam život uspio i mi u svojoj dubini iskusili ozdravljenje i cjelovitost. |